Na današnji dan pre jedanaest godina napustio nas je pesnik, tekstopisac, kompozitor i osnivač televizije ,,4S” Stevica Spasić.
Njegov odlazak ostavio je neizbrisiv trag u srcima njegovih najbližih, prijatelja i saradnika, ali je Stevica nastavio da živi kroz svoje pesme, koje je napisao za mnoge pevače.

Kao petnaestogodišnji dečak iz rodnog Lapotinca kod Bojnika, odlazi u Beograd, na školovanje, tamo završava optičku školu.Na jednoj književnoj večeri upoznaje pesnika Branu Petrovića i nakon toga objavljuje svoje stihove u tadašnjem sarajevskom ,,Odjeku”, zatim u ,,Frontu”, ,,Borcu”, ,,Tribini mladih” i drugim listovima i časopisima.Tokom školovanja upoznaje i kompozitora Dobrivoja Docu Ivankovića i zahvaljujući njemu postaje tekstopisac.

Nakon školovanja i vojske vraća se u Leskovac, godinama je radio u ,,Optici” u centru grada, ali nastavio je i da piše pesme. Vrlo često je znao da kaže da kroz optiku čovek vidi svet, a kroz poeziju ljudsku dušu.
Stevica Spasić bio je pesnik duše, strasti i ljubavi.
Prvi veliki autorski uspeh imao je sa pesmom ,,Dva prstena dva svedoka”(Angel Dimov), a zatim su se ređali hitovi Snegovi beli opet veju (Marinko Rokvić), Sačuvaj tajnu (Dušan Kostić) , Ti si žena što nemir donosi, Dao bih ovo malo života (Milanče Radosavljević) , Spasi me samoće, Oprosti što ti smetam (Dragana Mirković), Hajdemo dalje moja tugo, Ne traži je sine, Sudbina me na put šalje (Sinan Sakić), Pustite me da ga vidim (Ceca Ražnatović), Samo ti možeš da me smiriš (Savo Radusinović), Pitaš kako živim (Ana Bekuta), Ej Fejate e moj brate (Orkestar Fejata Sejdića), Ovo dete na tebe me seća (Dragoljub Ristić Laki), Ja svoj život još po starom živim, Zašto smo oče ostali sami (Zoran Kalezić)…

Komentari su zatvoreni.